Socijalni sistem
Kako funkcioniše sistem socijalnog osiguranja u Nemačkoj?
Uposleni i uposlenice su uglavnom obavezno osigurani i na taj način zaštićeni i imaju podršku u slučaju bolesti, nesreće i nesposobnosti za rad, potrebe za njegom, nezaposlenosti i u starosti.
Njemačko socijalno osiguranje ima 5 elemenata:
- Zdravstveno osiguranje
- Osiguranje od nesreće
- Osiguranje od nezaposlenosti
- Penziono osiguranje
- Osiguranje za njegu
Zdravstveno osiguranje
Zdravstveno osiguranje nudi finansijsku zaštitu u slučaju bolesti i porodiljskog/roditeljskog odsustva. Zaposleni sa određenim primanjima (preko 450 eura mjesečno) osigurani su zakonski obaveznim zdravstvenim osiguranjem.
Ako vaša primanja premašuju tzv. „prag godišnjeg prihoda, možete sklopiti „dobrovoljno osiguranje“ kod ovih zakonskih zdravstvenih osiguranja. Supružnik/ca i djeca osigurane osobe također su obuhvaćeni zakonskim zdravstvenim osiguranjem ako imaju mala ili nikakva vlastita primanja (porodično osiguranje). Osiguranici mogu birati između različitih kuća zdravstvenog osiguranja. Zdravstvena osiguranja se neznatno razlikuju u pogledu visine doprinosa i usluga. Osnovni obim usluga je definisan zakonom. Državni službenici, osobe sa visokim primanjima i samozaposleni imaju mogućnost privatnog zdravstvenog osiguranja. Veoma je važno imati odgovarajauće zdravstveno osiguranje.
Osiguranje od nesreće
Osiguranje od nesreće smanjuje finansijske posljedice povrede na radu ili profesionalne bolesti i nudi preventivne usluge (prevencija povrede) i rehabilitacijske usluge.
Osiguranje za njegu
Osiguranje za njegu pruža socijalnu sigurnost u slučaju potrebe za dugotrajnom njegom. Uplatom doprinosa osiguranik ostvaruje zakonsko pravo na novčanu pomoć za ambulantnu i bolničku njegu.
Penziono osiguranje
Penziono osiguranje je najvažniji stub osiguranja u starosti. Osim zaposlenih, osigurani su i pripravnici i određene grupe samozaposlenih lica. Osnovni zadatci penzionog osiguranja su:
- isplata penzija osiguranicima i nadživjelim izdržavanim licima (udovcima/udovicama i siročadi)
- provođenje mjera medicinske i profesionalne rehabilitacije
Da biste ostvarili pravo na penziju, moraju biti ispunjeni određeni uslovi. Osiguranici moraju dostići određenu starosnu dob („starosna granica”), navršen minimalni staž osiguranja (period čekanja) i podnjeti zahtjev za penziju. Za neke zemlje (npr. Kosovo, Turska, Srbija) postoje bilateralni sporazumi o socijalnom osiguranju, tako da se staž osiguranja u penzionim institucijama u inostranstvu uzimaju u obzir za period čekanja. Penzija se po pravilu isplaćuje sa navršenih 67 godina (od godišta 1964.-te); prijevremeno penzionisanje je moguće u nekim slučajevima. Visina penzije zavisi od doprinosa uplaćenih tokom godina.
Dodatna penzija
Državna penzija, koja se zasniva na principu solidarnosti, može se dopuniti dobrovoljnim dodatnim osiguranjem u starosti. Savjetodavni centri za potrošače, na primjer, pružaju informacije o državnim subvencijama za dodatno privatno ili strukovno penziono osiguranje.
Osiguranje od nezaposlenosti